Vladimir Sigmund
Banja Luka, 4. listopada 1956. – Osijek, 2016.
Školovanje
Diplomirao na Građevinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (1980.)
Doktorirao na Univerzitetu u Sarajevu (1989.)
Doprinos potresnom inženjerstvu
Profesor na Građevinskom fakultetu u Osijeku, specijaliziran za otpornost materijala, potresno inženjerstvo i dinamiku konstrukcija. Kao ekspert UN-a i član brojnih međunarodnih odbora, dao je značajan doprinos razvoju potresne otpornosti građevina u Hrvatskoj i šire.
Sudjelovao u prilagodbi europskih normi za seizmičku otpornost hrvatskim uvjetima.
Biografija
Prof. dr. sc. Vladimir Sigmund bio je redoviti profesor u trajnome zvanju iz područja tehničkih znanosti sa specijalizacijom iz polja otpornosti materijala, potresnog inženjerstva, dinamike i stabilnosti konstrukcija te ispitivanja konstrukcija. O zaista bogatome životu i radu našega profesora moglo bi se napisati puno toga. Nevjerojatna energija kojom je zračio tijekom rada pratila ga je do posljednjih dana. Nesebično spreman pomoći svakomu, redovito uz poneku dobru pošalicu, usmjerio je mnogobrojne mlade kolegice i kolege, kako diplomirane inženjere tako i doktore znanosti.
Vladimir Sigmund rođen je 4. listopada 1956. u Banjoj Luci gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. Diplomirao je na konstruktorskom smjeru Građevinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu 1980. godine. Od 1980. do 1991. radio je u Institutu za potresno inženjerstvo i konstrukcije u Banjoj Luci, u početku kao istraživač suradnik, a od 1989. do 1991. i kao njegov direktor. Tijekom 1982. dva je mjeseca boravio na University of California u Berkeleyju, u SAD-u, potpomognut stipendijom UNESCO-a (RER 12/79). Stipendiju (JICA) japanske vlade dobio je 1984. te je četiri mjeseca boravio na International Institute of Seismology and Earthquake Engineering u Tsukubiju, u Japanu. Magistrirao je 1985., a Fulbrightovu nagradu za mlađe istraživače u trajanju od devet mjeseci koristio je u akademskoj godini 1988./1989. na University of Illinois u Urbana-Champaignu, u Illinoisu, u SAD-u, kako bi dovršio doktorsku disertaciju. Disertaciju je obranio u srpnju 1989. na Građevinskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu.
Od 1991. do 1996. živio je i radio kao inženjer statičar u Frankfurtu na Majni, u SR Njemačkoj. Na Građevinskom fakultetu Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku radio je od 1993., u početku kao gostujući, a od 1996. kao stalni djelatnik. U zvanje redovitog profesora izabran je 2003., a redovitog profesora u trajnom zvanju 2006. godine. Bio je predstojnik Katedre za teoriju konstrukcija, prodekan za nastavu te od 2000. do 2008. i dekan. Od 2007. pa sve do smrti bio je predstojnik Zavoda za tehničku mehaniku. Također je obnašao i dužnost prorektora za financije i poslovne odnose Sveučilišta J.J. Strosmayera u Osijeku od 1. prosinca 2011. do 30. rujna 2013. Predavao je na preddiplomskom, diplomskom i poslijediplomskom studiju na desetak kolegija. Bio je voditelj u više diplomskih, magistarskih i doktorskih radova. Vodio je šest međunarodnih i devet domaćih znanstvenih projekata te aktivno sudjelovao u sedam znanstvenih domaćih i međunarodnih projekata. Autor je ili koautor velikog broja znanstvenih i stručnih radova.
Bio je ovlašteni revident za mehaničku otpornost i stabilnost betonskih i zidanih konstrukcija od 1998. te ovlašteni inženjer za građevinarstvo od 1999. godine. Od 7. listopada 1991. bio je ekspert Ujedinjenih naroda za područje potresnog inženjerstva agencije UN/TARFO iz Geneve, a od 2009. i član Matičnog odbora za polje arhitekture, građevinarstva i geodezije te od 2008. član Međunarodnog povjerenstva za ocjenu slovenskih nacionalnih projekata iz područja graditeljstva. Bio je član Uredničkog odbora, a osam godina i predsjednik Savjeta časopisa Tehnički vjesnik. Od 1996. bio je pridruženi član radne grupe ISO/TC/WG1 ISO 3010 – Seismic actions on structures. Pri Hrvatskom zavodu za norme (HZN) bio je član više tehničkih odbora za prilagodbu europskih normi hrvatskim prilikama, i to u odborima TO548 – Konstrukcijski eurokodovi, TO 548/ PO1 – Djelovanja, TO548/PO8 – Potres te TO551 – Gradnja. Bio je član više domaćih i stranih udruga u kojima je nerijetko imao ulogu predsjednika ili dopredsjednika. Između ostalog, bio je predsjednik Društva za potresno inženjerstvo Republike Bosne i Hercegovine od 1988. do 1991., a dulje vrijeme bio je i član Predsjedništva Društva građevinskih konstruktora BiH.
Od 1998. bio je član Udruge bivših studenata Građevinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu AMCA-FA , u kojoj je bio član Predsjedništva tijekom dva mandata.
Prof. dr. sc. Vladimir Sigmund zaslužio je da ga se sjećamo kao čovjeka punog energije, vedrog duha i velikog srca te kao izuzetno dragog kolege i prijatelja.
Napisao: Izv. prof. dr. sc. Aleksandar Jurić
Izvor: Časopis Građevinar 3/2016
Radovi
Više od 50 znanstvenih i stručnih radova.
Aktivno sudjelovanje u projektima obnove nakon potresa.