Mario Uroš objašnjava razloge katastrofalnih posljedica snažnog potresa u Turskoj. Na pogođenom području prevladavaju armiranobetonske okvirne konstrukcije koje, ako nisu pravilno projektirane i izvedene, mogu biti izrazito krte i naglo se urušiti. Posebno je opasan takozvani efekt mekog prizemlja, kod kojeg je donja etaža zgrade relativno otvorena i oslonjena na stupove, dok se iznad nje nalaze etaže s ispunom od opeke. U slučaju potresa takvo prizemlje može popustiti, nakon čega se cijela konstrukcija može urušiti u vrlo kratkom vremenu.
Ulazak spasilačkih i inženjerskih timova u djelomično urušene građevine zbog toga je iznimno opasan. Stručnjaci moraju procijeniti postoji li mogućnost dodatnog urušavanja prije nego što spasioci uđu u objekt. Krti lom konstrukcije posebno je problematičan jer ga je teško unaprijed prepoznati, a urušavanje može nastupiti naglo, čak i zbog naknadnih vibracija.
Uroš naglašava da posljedice potresa ne ovise samo o njegovoj snazi nego i o kvaliteti gradnje. Turska je izrazito trusno područje, a nakon ranijih potresa ondje su se pojavljivala upozorenja na lošu kvalitetu gradnje i štednju na betonu i armaturi. Ako se kod takvog konstrukcijskog sustava ne poštuju pravila struke, posljedice mogu biti iznimno teške. Važnu ulogu ima i vrsta tla, što se pokazalo i tijekom potresa na području Petrinje.
U Hrvatskoj je, prema Urošu, situacija povoljnija zbog drugačije tradicije gradnje. Često se koristi omeđeno ziđe od opeke, odnosno sustav u kojem su zidovi povezani i ojačani armiranobetonskim elementima. Takva je konstrukcija robusnija i manje osjetljiva na manje nedostatke u izvedbi, pa pojedinačne nepravilnosti ne moraju dovesti do katastrofalnog urušavanja. Ipak, ni novije zgrade ne mogu biti potpuno zaštićene od oštećenja u snažnom potresu. Ključni cilj protupotresnog projektiranja jest spriječiti urušavanje i gubitak ljudskih života.
Posebno upozorenje odnosi se na adaptacije postojećih stanova i kuća. Uroš naglašava da se prilikom preuređenja ne smiju samovoljno uklanjati nosivi zidovi jer se time mijenja konstrukcijski sustav i može znatno smanjiti otpornost cijele građevine na potres. Budući da je velik broj postojećih zgrada teško odjednom konstrukcijski obnoviti, očuvanje njihovih nosivih elemenata i stručno izvođenje adaptacija jedan su od važnih načina sprječavanja dodatnog povećanja potresnog rizika.
Više saznajte na linku: https://www.dubrovniknet.hr/dubrovcanin-o-razornim-posljedicama-potresa-u-turskoj-ne-rusite-nosive-zidove-prilikom-adaptacije/