Hrvatska se nalazi na seizmički aktivnom području i pitanje nije hoće li se dogoditi snažan potres, nego kada. Najveća seizmička opasnost postoji na jugu zemlje, gdje su mogući potresi magnitude oko 7, dok se na području Zagreba i Rijeke procjenjuju maksimalne magnitude oko 6,3 do 6,4. Posebno su ugroženi Zagreb i Dubrovnik, a stvarne posljedice potresa ovise i o lokalnim karakteristikama tla, koje mogu dodatno pojačati podrhtavanje. Zbog toga se dvije jednako građene zgrade na različitim lokacijama mogu potpuno različito ponašati tijekom istog potresa.
U Zagrebu najveći problem predstavlja stari građevinski fond, osobito zgrade u centru izgrađene prije uvođenja suvremenih protupotresnih propisa. Kod mnogih su nosivu konstrukciju činili zidani zidovi i drveni grednici, što je nepovoljna kombinacija za otpornost na potres. Dodatni problem predstavljaju naknadne adaptacije stanova i poslovnih prostora kojima su uklanjani ili mijenjani dijelovi izvorne konstrukcije. U pojedinim zgradama prizemlja su zbog trgovina i drugih poslovnih prostora otvorena uklanjanjem zidova, čime su nastala fleksibilna i konstrukcijski osjetljivija prizemlja.
Procjene mogućih posljedica snažnog zagrebačkog potresa izrazito su ozbiljne. U scenariju potresa magnitude oko 6,3 čak bi oko 20 posto zgrada moglo pretrpjeti velika oštećenja ili rušenje, a izravna materijalna šteta mogla bi dosegnuti oko 16 milijardi eura. U najgorem scenariju broj poginulih mogao bi se mjeriti u tisućama, pri čemu bi posljedice ovisile i o dobu dana u kojem bi se potres dogodio. Osim starih stambenih zgrada, analize su kao potencijalno teško pogođene izdvojile i pojedine bolnice, zgradu Hrvatskog narodnog kazališta te Most slobode.
Josip Atalić upozorava i na nedovoljnu svijest građana o potresnom riziku. Prilikom rekonstrukcije stanova trebalo bi razmišljati o sigurnosti cijele zgrade, a ne samo pojedinog prostora. Kao propuštenu priliku navodi energetsku obnovu zgrada, uz koju se moglo provoditi i seizmičko ojačavanje. Takav bi zahvat povećao investiciju, ali bi istodobno omogućio energetsku i konstrukcijsku obnovu te dugoročno povećao sigurnost zgrade.
Za slučaj velikog potresa postoje planovi uzbunjivanja, evakuacije, spašavanja i održavanja komunikacija ako uobičajene telefonske veze prestanu funkcionirati. Ipak, stručnjaci upozoravaju da nijedan veliki grad ne može biti potpuno spreman za razoran potres. Velik dio prvih spašavanja nakon katastrofe u pravilu obavljaju sami građani i susjedi, zbog čega su poznavanje prve pomoći, pravilno ponašanje tijekom potresa i opća pripremljenost stanovništva važan dio smanjivanja mogućih ljudskih žrtava.
Više saznajte na linku: https://net.hr/danas/potraga/sto-bi-se-dogodilo-da-hrvatsku-pogodi-potres-poput-onog-u-albaniji-unistene-zgrade-veliki-broj-mrtvih-i-milijarde-kn-stete-ec297958-b9f2-11ec-a540-0242ac13001a