Potres 7.1.1962. magnitude 5,9, intenziteta VIII⁰ i potres 11.1.1962. magnitude 6,1 i intenziteta VIII⁰ ‒ IX⁰ s epicentrima u moru između Brača i Hvara, uz mnoštvo naknadnih potresa magnitude veće od 5,0, uz podzemne tutnjave i lavine kamenja koje se obrušavalo s Biokova na ceste i sela, porušene potporne zidove uz ceste, uz pojavu novih izvora zamućene vode i registrirane udare longitudinalnih potresnih valova u moru na brodove koji su se zatekli u blizini, ali i one u udaljenoj ratnoj luci Lora kraj Splita [8] ‒ u razmaku od četiri dana prouzročili su golemu materijalnu štetu i trajno promijenili život stanovništva koje je nakon evakuacije poslije potresa pokrenulo turizam u Makarskom primorju. Potres je prouzročio i tsunami [9].
Stradala su sva naselja između Makarske i Ploča. Više od 3200 kuća proglašeno je neupotrebljivim, oko 15 000 bilo je oštećenih uz desetke javnih građevina i oštećene ceste. Osim toga, oštećene su zgrade i na širem području ‒ u Metkoviću, Stonu, na Pelješcu i istočnom dijelu Hvara, ali i u unutrašnjosti do Vrgorca i Ljubuškog. O oštećenjima građevina u tom potresu objavljen je samo jedan stručni rad [10] koji vrlo dobro opisuje ponašanje i štete na zgradama izgrađenim od kamena ili betona.
Tipične zgrade u selima i zaseocima koje su najviše oštećene ili urušene bile su prizemne kamene kuće na kamenim temeljnim zidovima zidanim u slabom vapnenom mortu i sa slabo popunjenim šupljinama između dvaju slojeva zida. Stropne konstrukcije su drveni grednici slobodno položeni i nepovezani sa ziđem. Krovišta su drvena od neuredno spajanih dijelova s teškim pokrovom od kamenih ploča ili kupa. Slabo povezani zidovi rasklapali su se tako da su najveći pomaci bili pri njihovu vrhu.
Katnice toga tipa ponekad imaju izvana vidljive metalne spone („željezne ključeve“, njem. Schlieβe) koje povezuju strop sa ziđem. Takve su zgrade pretrpjele manja oštećenja i uglavnom se nisu urušile. Nenosivi zidovi u tim zgradama su raspucali. Bolje su prošle zgrade izgrađene od pravilnih komada kamena s tanjim sljubnicama u odnosu na zgrade izvedene od nepravilno oblikovanog lomljenog kamena, nepravilnih i debelih sljubnica i ispunskog sitnijeg lomljenog kamena. Visina kvalitetnije izvedenih kamenih zgrada sa sponama ne prelazi tri etaže (prizemlje i dva kata). Više od polovine zgrada na cijelom području bilo je izgrađeno prije 1900. godine.
Zgrade izvedene od lijevanoga betona (često izvana neožbukane) s armiranobetonskim stropnim konstrukcijama nisu bile ozbiljno oštećene, a manje pukotine moglo se lako popraviti. U njima su čak i pregradni zidovi ostali neoštećeni. Okvirne armiranobetonske konstrukcije nisu oštećene iako uopće nisu bile projektirane za preuzimanje potresnoga djelovanja [10].
Organizacija zbrinjavanja postradalog stanovništva neposredno nakon potresa bila je uzorno organizirana unatoč zimskim uvjetima, hladnoći, vjetru i kiši. Već nakon prvog potresa razmotrena je mogućnost da se postradali stanovnici iz ugroženih podbiokovskih naselja trajno presele bliže moru. Sat i po nakon drugog potresa općinski je stožer odlučio o evakuaciji Makarske i podbiokovskih naselja [11]. U evakuaciji su sudjelovali brodovi civilne plovidbe i Jugoslavenske ratne mornarice. U susjednim naseljima uz more podignuto je nekoliko stotina šatora, organizirane su poljske kuhinje i medicinska služba. Postradali su smješteni u više radničkih odmarališta, zgrade Ferijalnog saveza i druge raspoložive smještajne jedinice. Tri dana nakon drugog potresa organizirana je evakuacija prema Splitu, Kaštelima, Biogradu, Zadru pa sve do Poreča i Osijeka za oko 6000 osoba. Konačan broj evakuiranih bio je oko 19 000. Za raščišćavanje ruševina uključeni su muškarci, a Odbor za obnovu koordinirao je radove. Za stanovnike napuštenih naselja poput Gornje Podgore osigurani su povoljni krediti, pojednostavnjeno izdavanje lokacijske i građevinske dozvole te projekti novih stambenih zgrada i donacije građevinskog materijala pa je već do ljeta 1962. izdano oko 180 novih lokacijskih dozvola. Potresi na području Makarske bili su prekretnica u životu pogođenog stanovništva i u kratkom vremenu doprinijeli procvatu turizma na jadranskoj obali [11].
Područje Hrvatske od 1916. do 1996. pogodilo je osam razornih potresa. Za preostalih sedam vidi članak Osam razornih potresa u osamdeset godina u Hrvatskoj.
LITERATURA
[8] Luburić, D. 2020. Učinak udarnog vala potresa u Makarskom primorju na vojno plovilo u ratnoj luci Lora kraj Splita. Osobno priopćenje. Split. 15. 6. 2020.
[9] Herak, M., Orlić, M, Kunovec-Varga, K. 2001. Did the Makarska earthquake of 1962 generate a tsunami in the central Adriatic archipelago? Journal of Geodynamics. 31. 1. 71-86.
[10] Nonveiller, S. 1962. Oštećenja građevinskih objekata od potresa u Dalmaciji. Građevinar. 14. 2. 33‒37
[11] Hrstić, I. Zbivanja u Makarskom primorju tijekom i nakon potresa 1962. godine. U: Mustapić Marko; Hrstić, Ivan, ur.: Makarsko primorje danas. Makarsko primorje od kraja Drugog svjetskog rata do 2011. Biblioteka Zbornici – knjiga 40. Institut društvenih znanosti Ivo Pilar i Grad Makarska. Zagreb. 277‒296. ISBN 978-953-6666-87-4
