Seizmološki i građevinski aspekti potresa od 13.4.1964. iscrpno su prikazani u [12]. Epicentar potresa bio je na južnim obroncima Dilj gore, magnituda 5,6, a intenzitet VIII⁰. Štete su zabilježene u osam sela sjeverno od Slavonskoga Broda, dok se potres osjetio na širokom području Slavonije u krugu od 250 km, u Osijeku, Đakovu, Vukovaru, Vinkovcima, Našicama i Požegi. Više slabijih udara slijedilo je nakon glavnog.
U Slavonskom Brodu oštećenja su bila u rasponu od velikih do umjerenih. Na širem administrativnom području grada srušeno je 2170 stambenih zgrada a teško oštećeno 3737. Bile su zahvaćene i javne građevine svih djelatnosti ‒ školstva, zdravstva, kulture, uprave i gospodarstva. Tipične zgrade starije gradnje bile su prizemnice ili jednokatnice izgrađene od drvene građe ili od pune opeke s drvenim grednicima kao stropovima. Temelji su od opeke ili kamena, a zabatni zidovi često izvedeni kao kanatne stijenke. U središtu grada bio je niz višekatnica izgrađenih od pune opeke s monolitnim stropovima. Stupanj oštećenja bio je ovisan i o starosti zgrada i kvaliteti gradnje.
Najviše su teško oštećene ili srušene seoske stambene i gospodarske zgrade izvedene od nepečene opeke s dodatkom pljeve (ćerpiča). Tek nešto bolje prošle su zgrade kanatne gradnje – drvenih kostura ispunjenih nepečenom ili pečenom opekom. Ovisno o poštivanju temeljnih zanatskih pravila ‒ manje su oštećene one s pravilnim spojevima stupaca, greda i kosnika, sa zdravom nedotrajalom građom i učinkovitom vezom drvenoga kostura i ispunskoga ziđa. Većina zabatnih tavanskih zidova („lastavice“) prevrnula se izvan gabarita zgrade. Velik broj zgrada toga tipa u selima i gradskoj periferiji postao je nakon potresa neupotrebljiv.
Zgrade zidane punom opekom, stambene i javne nisu imale više od tri etaže (prizemlje i dva kata). Kako kod starijih zgrada zidovi okomitih smjerova nisu bili ničim povezani osim zidarskim vezom do oštećenja je dolazilo prevrtanjem zidova izvan vlastite ravnine (engl. out-of-plane bending) jer ih slobodno oslonjeni drveni grednici nisu ničim pridržavali. Kod seoskih je zgrada strop često bio ujedno i dio krovne konstrukcije – ista je drvena greda bila dio krovne visulje i dio stropa. Kod zidova loše kvalitete javljale su se kose i X-pukotine pa je upotreba zgrade postala opasna i nemoguća.
Zgrade izgrađene s monolitnim stropnim konstrukcijama i horizontalnim serklažima znatno su bolje odoljele potresnim silama. Tipične armiranobetonske stropne konstrukcije toga doba bili su sitno rebrasti stropovi, polumontažni stropovi od predgotovljenih gredica (tipovi Avramenko, Herbst i dr.), monta-stropovi od armiranih opečnih gredica s opečnim ispunskim elementima i tlačnom pločom i ploče izlivene na mjestu. I ziđe je bilo kvalitetnije: zidni elementi su betonski blokovi, šuplji opečni elementi ili puna opeka, a mort je uobičajeno vapneno-cementni. Oštećenja zgrada svela su se na pukotine pregradnih zidova, padanje žbuke s plafona, a rjeđe na koju pukotinu u nosivom ziđu. Iako, i kod tih je zgrada bilo iznimaka pa su se veće štete mogle pripisati slaboj kvaliteti ugrađenog materijala, propustima u izvedbi ili početno pogrešnoj koncepciji nosive konstrukcije. Drvena dvostrešna krovišta sve više zamjenjuju ravni krovovi s hidroizolacijom. Jedini neboder u Slavonskom Brodu, deveterokatnica izgrađena kao okvirna konstrukcija pretrpjela je tek neznatno oštećenje.
Više javnih zgrada bilo je oštećeno do stupnja da njihova otpornost i stabilnost nisu bili ugroženi pa su se nakon popravaka mogle vratiti svojoj namjeni. Zbog urušavanja dijelova dvaju tvorničkih dimnjaka, jednog visokog 65 m, i pada opeke na okolne zgrade, te su zgrade djelomično uništene. Nekoliko seoskih crkava je oštećeno i raspucalo se na dijelovima lukova, svodova glavnoga broda i lukovima iznad vrata i prozora i na zvonicima.
I na većim udaljenostima od epicentra, u Osijeku, Đakovu, Borovu, Vukovaru i Vinkovcima zabilježene su manje štete poput rušenja kućnih dimnjaka, pojave pukotina na nenosivim dijelovima i većim oštećenjima starijih zgrada. U zaključku u [12] navodi se da građevine izvedene suvremenim načinom građenja nisu pretrpjele gotovo nikakve štete ... te da se pokazalo da treba graditi prema pravilima istinskog građevnog umijeća ... pa će se dobiti građevine koji će dati maksimalno moguću sigurnost za ljudske živote, a materijalne štete će se svesti na minimum.
Područje Hrvatske od 1916. do 1996. pogodilo je osam razornih potresa. Za preostalih sedam vidi članak Osam razornih potresa u osamdeset godina u Hrvatskoj.
LITERATURA
[12] Mileta, A. 1966. Potres u području Slavonskog Broda 13. IV. 1964. Građevinar. 18. 3. 114‒121 i 18. 5. 199‒204
