Vinodol ili Vinodolska dolina nalazi se u zaleđu Crikvenice, a obuhvaća mjesta od Križišća do Novog Vinodolskog: Drivenik, Tribalj, Grižane-Belgrad i Bribir. Područje Vinodola u prošlosti je doživjelo nekoliko vrlo snažnih potresa [4], [5]. Posljednji takav dogodio se 12. ožujka 1916. u 4 sata i 23 minute desetak kilometara istočno od Novog Vinodolskog intenziteta u epicentru VIII° MCS ljestvice. Budući da je zabilježen na seizmografu u Zagrebu bilo je moguće izračunati njegovu magnitudu, koja je iznosila M = 5,8. Nakon njega dogodilo se mnogo slabijih naknadnih potresa, a još jedan vrlo jaki potres 14. srpnja iste godine u 21 sat i 27 minuta, intenziteta VII° MCS ljestvice i magnitude M = 5,4. Epicentar mu je bio 12 km sjeverozapadno od onog od 12. ožujka
Potres je najveću štetu prouzročio u selu Grižane, u tadašnjoj općini Grižane-Belgrad, gdje je oštetio više od stotinu kuća i gospodarskih zgrada, pri čemu ih je dvadesetak bilo neupotrebljivo za stanovanje. Oko 500 ljudi ostalo je bez krova nad glavom. Srećom, nije bilo poginulih. U općini Bribir 12 kuća je srušeno, a oko 900 ih je bilo oštećeno. Potres je prouzročio štete i u Triblju, Senju, Baškoj, Brinju, Fužinama, Liču, Vratima i Drežnici.
Oštećene su zgrade građene od kamenog ziđa zidanog vapnenim mortom i s drvenim stropovima. Temeljni nedostatci takvih zgrada i oštećenja opisani su u kasnije u ovom članku.
Potres je postao udarna vijest u hrvatskom tisku, a zagrebački Jutarnji list stavio ga je 14. ožujka na naslovnicu, dajući mu prednost naspram ratnih vijesti. Brzojavne vijesti o potresu stizale su u Kraljevski Zemaljski zavod za meteorologiju i geodinamiku u Zagrebu, a list ih je objavljivao i tako čitatelje detaljnije upoznavao s njegovim posljedicama.
Istoga dana očevid na terenu provele su kotarske vlasti i osoblje tehničkih službi. Kraljevska zemaljska vlada reagirala je pravodobno i u proces otklanjanja šteta uključila državne službe. Koordinirajuće tijelo bio je Vladin Odjel za unutarnje poslove, a tehničke poslove preuzeo je novoosnovani Odjel za zgradarstvo. Terenske izvide, popis i procjenu štete te troškovnike radova za obnovu proveo je Ured iz Sušaka. Ujedno je načinjen tzv. imućstveni popis pa je stanovništvo oštećenih zgrada razvrstano u tri razreda. Prvi razred plaćao je materijal i radnike, drugi samo radnike, a za treći su razred svi radovi bili besplatni. Najveći broj kućanstava pripao je trećem razredu. Ti pripremni radovi potrajali su mjesec dana kada su imenovana dva inženjera za voditelje obnoviteljskih radova i osnovana Kraljevska građevna uprava u Grižanama. Prema današnjim pojmovima Ured na Sušaku bio je investitor i vodio nadzor nad radovima, a Uprava u Grižanama bila je izvođač.
Samo pet dana nakon potresa, u Zagrebu je dopuštenjem Kraljevske zemaljske vlade osnovanOdbor za pripomoć potresom postradaloga hrvatskog Primorja, koji je isti dan uputio proglas hrvatskoj javnosti. U proglasu se napominje da svaki nam dan donosi crne glasove o porušenim domovima, uništenom porodičnom ognjištu, bijednim beskućnicima, jadnim materama i sirotama. Odbor je osnovan da bi se dalo oduška bratskoj ljubavi i namakla nužna brza pripomoć, te da se pobrine za sabiranje dobrovoljnih prinosa i da te milodare privede k svetoj njihovoj svrsi. Nabijen patriotizmom, proglas apelira na solidarnost jer o nama se radi, o biseru našem, o kršnom, marnom, čestitom i značajnom puku na hrvatskom žalu koji ne smije da strada, ne smije da gine, ne smije da se samac bez utjehe nadje u teškoj svojoj bijedi, dok je nas ostalih Hrvata, pa ako i nismo bogatuni, ono što imamo, rado ćemo podijeliti s bratom koji nam je najjači štit protiv tudjinske najezde. Unatoč Prvom svjetskom ratu, teškoj gospodarskoj situaciji i već ranije raspisanim ratnim zajmovima odziv na proglas bio je velik.
Zbog nedostatka radne snage Vlada se već nekoliko dana nakon potresa obraća Carskoj i kraljevskoj vojsci u Zagrebu i moli da joj se na raspolaganje stavi određen broj vojnika rezervista koji bi sudjelovali u obnovi. Vojno zapovjedništvo udovoljava molbi pa na teren šalje 315 vojnika. Zahtijevanoj strukturi zanimanja ‒ 100 do 120 zidara, 10 tesara, 10 do 20 klesara, 2 kovača, nekoliko stolara, bravara i staklara ‒ vojska nije mogla udovoljiti. Većina raspoređenih vojnika bili su nekvalificirani radnici tj. nadničari. Odobrava se dvomjesečni boravak vojske na terenu. Vojska je na terenu bila već 26. travnja 2016. Smještaj i prehranu osigurala je kotarska vlast, vojska je općini plaćala trošak prehrane, a radne zadatke određivala je Kraljevska građevna uprava u Grižanama. Osim vojske na radovima obnove angažirano je i oko stotinu vinodolskih zidara i klesara. Dvomjesečno razdoblje sudjelovanja vojske u obnovi nije bilo dovoljno pa je Vlada od vojne komanda zatražila produljenje boravka vojske na terenu. Sredinom kolovoza na radovima je bilo zaposleno 168 vojnika, ali je potom stiglo još njih 40. U lipnju 2017. obnova je bila potpuno dovršena osim na području Crikvenice gdje je zbog gospodarske krize i raspada Austro-Ugarske Monarhije potrajala nešto dulje.
Organizacija i obnova potresom pogođenog Vinodola pokazala je dobro funkcioniranje državnih institucija u kriznom razdoblju Prvoga svjetskog rata unatoč nedostatku novce, radne snage i građevnih materijala.
Područje Hrvatske od 1916. do 1996. pogodilo je osam razornih potresa. Za preostalih sedam vidi članak Osam razornih potresa u osamdeset godina u Hrvatskoj.
LITERATURA
[4] Kirinčić, M. Potres u Baški 1916. https://otok-krk.org>krk>potres-u-baški-1916-godine (pristupljeno 30. prosinca 2022.)
[5] Špalj, S. Potres u Vinodolu 1916. godine. Diplomski rad. Filozofski fakultet Rijeka. 2014. CROSBI 740193 i Špalj Stjepan. Potresu u Vinodolu 1916. u: Zaboravljeni rat 1914. – 1918. Muzej Grada Crikvenice. Crikvenica.2015. ISBN 978-953-56521-5-1.
